Leđni blok se postavlja iza odbrambenog igrača, na slepoj strani koju ne gleda. Njegov igrač iz bloka utrčava ka obruču dok je čuvaru glava još okrenuta ka lopti. Bloker postavi stopala, ostane miran i pusti igrača koji utrčava da svog čuvara uvede u njega.
Zašto ga treneri koriste
Svaki odbrambeni igrač bez lopte nauči da istovremeno vidi svog igrača i loptu, što znači da stoji napola okrenut leđima košu. Leđni blok napada upravo taj stav. Čuvar ga ne vidi da dolazi, a kada ga oseti, igrač koji utrčava već je prošao pored njega.
Radi i kada niko ne postigne koš. Leđni blok vuče odbrambenog igrača u pomoći dole ka čeonoj liniji, a pomoć zaglavljena nisko ne može da se vrati na perimetar. U tome je poenta UCLA utrčavanja i akcije Chin, gde se leđni blok i flare dešavaju u istom taktu, pa odbrana mora da izgubi jedan od njih.
Najčešća verzija u profesionalnoj košarci je kod bloka na lopti: šuter postavlja leđni blok čuvaru igrača koji se otvara ka košu. To je Spain pik-en-rol, isti princip, druga žrtva.
Kako se brani
Tri iskrena odgovora, svaki sa cenom.
- Preuzimanje. Čisto i jednostavno, i zato toliko leđnih blokova postavlja visoki za beka: preuzimanje vam daje neravnopravan duel po visini koji treba zatvoriti.
- Pričajte i iskoračite ka lopti. Čuvar blokera to rano dozove, a čuvar igrača koji utrčava stane na stranu bloka bližu lopti, pa utrčavanje ide dalje od obruča umesto pravo ka njemu.
- Udarite igrača koji utrčava. Čuvar blokera na trenutak stane u igrača koji utrčava, pa se vrati, ista ideja kao tag na igrača koji se otvara. Košta vas trenutak kontakta sa šuterom koga ste ostavili.
Pazite na leđni blok koji je zapravo flare. Ako igrač izlazi iz njega dalje od koša, instinkt čuvara da iskoči ka obruču potpuno je pogrešan.